среда, 10. јун 2015.

Blogerke Okerke








Nedavno sam dala sebi za pravo da opišem jedan deo nastanka ovog našeg bloga okera i umbre, ne zato što mislim da to super radim, nego odveć je bilo vreme i sve se to među nama oteglo. He, nešto sam razmišljala i na um mi je palo da iskočimo iz ove naše male početničke kolotečine i napišemo nešto još o sebi. Naime pomislih, ko će ovo još da čita?! To možda i nije toliko bitno, za jednu stvar sam sigurna, meni prija, osećam da sve što uradimo i zakačimo na ovaj naš mali internet štrik ima ogled u nekoj drugoj duši i ona to prepozna kao u galeriji svoju omiljenu sliku. Ovaj blogić je nešto što dodatno radimo da damo sebi oduška, od svakodnevnih obaveza i time učinimo ovaj život sebi i drugima malo zanimljivijim.




Naslikati rečima Marijin portret i moj autoportret, ne mislim da je imalo lak zadatak, s obzirom da to nije moj fah, nesumnjivo bi na platnu izgledalo bolje nego u vidu elektronskog papira opisati nas svojim rečima. Posle ovoga možda se i usudim da naslikam i naše portrete i ocenim čega da se latim, a čega da se prihvatim ;).






Marija. Jedno od prvih i osnovnih zanimanja restauracija i obnavljanje oronulih zidnih slika onih koje je neko vreme davno zaboravilo. U tom ključu se krije upravo ona ljudska osobina o čuvanju svega što je vredno. Iz te njene vidne brige ka obnovi može se oceniti i njen karakter do te mere s kojom preciznošću i ozbiljnošću pristupa svom radu pa makar i bilo pravljenje slavskog kolača koji svi znamo koliko dugo traje (pojede se o'ma').




Nesluteći vezu koja se krije kupuje drvene štipalice i na jedinstven način ih obrađuje dekupaž tehnikom toliko da postaju neodoljive na prvi pogled i time ucrtava skicu za budući logo ove naše male priče.





Kako nisam ljubitelj dugih tekstova, sem naravno ako vam drže pažnju kao npr. neki dobar Kronenbergov film kad se pitate: "Kad se pre završio!?", a oči vam k'o u sove, ne zamerite ipak sam ja neko ko se izražava bolje vizuelno, tako ću imati u vidu da "ne duljim".




Svetlana. Osnovno zanimanje kuvar, drugo odnosno prvo slikar. Razredni mi je davne 1998 rekao "nećeš ti meni kuvati nego slikati" i iz svoje dobrote nezasluženo mi dao 5 iz kuvarstva, moglo bi se i posle svega reći da te reči koje su vezane za kuvanje i slikanje mi odzvanjaju u glavi još kad su izrečene. To su one reči koje čujete jednom u životu i kad se izgovore urezuju u misao neslućeno određuju biće i postaju neizbrisive.










Naša priča je počela, dok sam studirala u Beogradu na akademiji koja se nalazi u najlepšem kraju Kosancu, zapravo na jednom studijskom putovanju, u našem slučaju namerno rečeno, u drevni Carigrad. Tu smo zaokružile ono čime zaista želimo da se bavimo, i ono čemu naše biće istinski teži i tako je nastala i naša Justina  mala virtuelna galerija na kojoj možete videti deo naših radova rađenih mimo okera i umbre . Ali kako oba naziva stoje međusobno u ekvivalenciji možda u nekoj bliskoj budućnosti uspemo da premostimo ove dve paralelne strane i damo im zajednički jezik u okviru našeg ostvarenja. 





Na predlog Marije da počnemo ovaj mali virtuelni dnevnik  mi se u početku činio neostvariv, naročito što kod mene u devojačkoj kući važi pravilo da sam neko kome baš izražavanje nije najbolja strana, no bilo kako bilo, dali smo mu naziv oker i umbra. Zašto baš oker i umbra? Mešanjem ove dve boje dobija se jedna nijansa maslinasto zelene, i ona se koristi u pravoslavnom slikarstvu za podslikavanje lica, ruku delova ljudske figure koja nisu prekrivena odećom. Ikona se u nastavku rada islikava, u svaki sledeći sloj koji se nanosi dodaje se bela boja i lik tako bude izgrađen svetlošću na taj način da se na nekim delovima i dalje vidi podslik ili proplazma, a to smo mi tj nas dve,  oker i umbra ;) onaj mali delić slike koji čini početak ostvarenja jednog dela.








chftv
 Glavna misao u svemu ovome je bila da predstavim nas oKerke kao nekoga ko voli svoj poziv i odgovara na njega na više načina kroz jedno likovno posmatranje stvari, gradeći određenu atmosferu, nesumnjivo znajući kako je sve prolazno a lepota da bi opstala neophodno je negovati je.


  Vole vas vaše












6 коментара:

  1. Nedavno sam otkrila vaš čarobni blog i odmah mi se dopao. Naravno, dopada mi se i ovaj post i nije uopte opširan niti nezanimljiv, već baš onakav kakav treba da bude. To što radite je stvarno predivno. I moram da prometim da imate jako lep atelje.
    Veliki pozdrav,
    Katarina

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala Draga Katarina <3 To su fotografije od pre par godina, slikale smo se u kapelici na kosancicevom vencu koju sam oslikavala za master ...jos uvek nemamo atelje al se nadamo i tome jednog dana
    veliki pozdrav S.

    ОдговориИзбриши
  3. Divne su fotografije dok radite...i divan mi je ovaj post..nešto nesvakidašnje, moje dve umbrice :-)
    Ja vas tako zovem...

    ОдговориИзбриши
  4. Hehe hvala Bo <3 ako, baš nam se sviđa i to umbrice ;)

    ОдговориИзбриши
  5. Da, neobican post. Dopada mi se izraz - internet štrik.

    ОдговориИзбриши
  6. Hvala Natasa :-). Ceca nas je obradovala ovim divnim postom.

    ОдговориИзбриши